Stiropor je jedan od najgorih plastičnih zagađivača na svijetu. Treba mu oko tisuću godina da se razgradi, a prije toga se raspada u sitne komadiće mikroplastike koji završe posvuda — u tlu, vodi, pa i u hrani. Industrija pakiranja desetljećima ga koristi upravo zato što je jeftin i lagan, unatoč svemu što ostavlja za sobom.
Piljevina umjesto naftne pjene
Istraživači sa Sveučilišta British Columbia razvili su alternativu — takozvanu drvenu pjenu, napravljenu od niskovrijedne piljevine, drvnih vlakana i ostataka iz šumarstva koji inače završe kao otpad. Pjena se homogenizira i toplinski prešuje u panele koji mogu zamijeniti stiropor u pakiranjima.
Svako posječeno drvo za sobom ostavi oko trideset posto neiskorištenog materijala — granja, kore, piljevine — koji obično samo trune na sječi ili se spaljuje kao otpad, bez ikakve daljnje vrijednosti za šumarsku industriju. Upravo na taj zanemareni ostatak cilja spin-off tvrtka DicinFoam, koju vodi izvršni direktor Richard Chen uz tehničkog direktora Zhu Yalea, pod vodstvom profesora Fenga Jianga sa Sveučilišta British Columbia.
Pilot-postrojenje u istočnom Vancouveru već proizvodi oko 180 kilograma drvene pjene dnevno, a tvrtka planira sljedeći korak — postrojenje od tisuću tona godišnje na jezeru Burns Lake, na zemlji čiji je suvlasnik i domaći narod Wet’suwet’en. Ako se ta faza pokaže uspješnom, slijedi postrojenje od petnaest tisuća tona godišnje na otoku Vancouver, razmjer pri kojoj bi drvena pjena napokon postala cjenovno konkurentna stiroporu, a ne samo ekološka alternativa koju kupuju oni koji si to mogu priuštiti.
Napravili smo je od niskovrijedne pulpe, drvnih vlakana i ostataka iz šumarstva. Ono što pokušavamo napraviti jest izvući većinu vrijednosti iz tog materijala i pretvoriti ga u nešto što nam treba svaki dan za pakiranje.
Zhu Yale, tehnički direktor DicinFoama, opisuje cilj tvrtke jednostavno: pretvoriti nešto što je donedavno bilo samo otpad u svakodnevni materijal za pakiranje, u industriji gdje je slična ideja postojala već desetljećima u manjem obliku, ali je rijetko itko ozbiljno pokušao skalirati je na razinu koja bi mogla konkurirati petrokemijskoj plastici.
Napravili smo je od niskovrijedne pulpe, drvnih vlakana i ostataka iz šumarstva.
Upravo ta razlika u razmjeru dijeli obećavajući laboratorijski eksperiment od proizvoda koji stvarno mijenja tržište pakiranja.
Uspjeh ovisi o skaliranju proizvodnje
Cijela ideja za sada stoji i pada na tome hoće li tvrtka uspjeti skalirati proizvodnju s 180 kilograma dnevno na tisuće tona godišnje, uz dokaz da materijal izdrži isto što i stiropor u stvarnoj upotrebi, ne samo u laboratoriju.
Dok se to ne dogodi, drvena pjena ostaje uvjerljiv pilot-projekt, ne još dokazana zamjena za industriju vrijednu milijarde dolara — no ideja da otpad jedne industrije postane rješenje za zagađenje druge pokazuje da rješenje ne mora doći iz laboratorija koji izmišlja nešto posve novo, nego i iz onoga što već bacamo.
Izvor: Good News Network