U australskim državama Novi Južni Wales i Viktorija postoje samo četiri poznata mjesta na kojima još raste rozela pauk-orhideja — cvijet tako neupadljiv da ga stručnjaci nazivaju “kriptičnim”. Većinu godine izgleda kao obična vlat trave, a kad napokon procvjeta jednim jedinim ljubičastim cvijetom, čini to isključivo da privuče jednu jedinu vrstu domaće pčele.
Godine 2000. u divljini je zabilježeno samo 120 primjeraka te orhideje. Do 2023. taj se broj upetostručio, ali istraživači u Kraljevskim botaničkim vrtovima Viktorije znali su da bi jedan dobar požar mogao izbrisati vrstu zauvijek. Trebao im je način da populaciju osiguraju izvan divljine, prije nego što bude prekasno.
Sjeme koje ne klija bez gljive
Problem nije bio nedostatak volje, nego biologija same biljke. Rozela pauk-orhideja ne može klijati bez posebne vrste gljive s kojom živi u simbiozi, pa se sjeme ne može jednostavno posijati kao kod većine biljaka. Znanstvenik Alex McLachlan i njegov tim morali su ručno spajati sjemenke i gljivične spore u Petrijevim zdjelicama, čekati da niknu klice i zatim ih mjesecima čuvati u kontroliranim uvjetima prije nego što bi uopće narasle dovoljno da se presade.
Danas rasadnik Botaničkih vrtova broji oko 500 sadnica te vrste — više nego dvostruko od cijele populacije koja je nekad postojala u prirodi.
“Tim za očuvanje orhideja u Botaničkim vrtovima ima nekih 500 vrsta u razmnožavanju”, rekao je McLachlan za ABC News, dodajući da će ove godine u divljinu biti vraćena i nekolicina drugih ugroženih vrsta, uključujući i one koje nisu orhideje.
Sadnja koja traje samo jedan dan
U srpnju su volonteri i znanstvenici napokon odvezli mlade biljke na tajnu lokaciju gdje je ranije potvrđeno da žive pčele koje orhideju oprašuju, te ih posadili pod zaštitne kaveze. Prema riječima tima, riječ je o “zabavnom dijelu” posla nakon tri godine strpljivog laboratorijskog uzgoja, ali i gorko-slatkom, jer znaju koliko sličnih vrsta još čeka istu vrstu pomoći. Danas rasadnik Botaničkih vrtova broji oko 500 sadnica te vrste — više nego dvostruko od cijele populacije koja je nekad postojala u prirodi kad je projekt počeo.
Sam projekt ne jamči da će vrsta preživjeti — jedan požar i dalje bi mogao ugroziti novoposađenu populaciju, a metoda ručnog uzgoja u laboratoriju zahtijeva godine strpljenja za svaku pojedinu vrstu. Ipak, prema riječima znanstvenika, entuzijazam volontera koji žele pomoći ovakvim rijetkim cvjetovima ne pokazuje znakove jenjavanja, što ulijeva nadu i za desetke drugih ugroženih australskih orhideja koje čekaju red.
Australske orhideje ABC News opisuje kao cvijeće s pravim “kultnim” obožavateljstvom, pa McLachlanu i kolegama nikad ne nedostaje ruku spremnih pomoći kad treba prevesti mlade biljke na teren i posaditi ih pod zaštitne kaveze. Upravo ta kombinacija strpljivog laboratorijskog rada i entuzijazma lokalne zajednice, kaže tim, jedini je razlog zašto vrsta poput rozele pauk-orhideje uopće ima priliku dočekati sljedeće desetljeće.
Izvor: Good News Network