Rijetko koje ljeto jedan sport u jednoj zemlji dobije baš ovakav pečat. Tri hrvatske mlađe vaterpolske reprezentacije nastupile su ovog ljeta na tri najveća natjecanja svojih uzrasta — i sve tri su završile na vrhu. Dva svjetska zlata i jedno europsko, u tri različite dobne kategorije, konačan je saldo jednog nevjerojatnog ljeta.
Sve je počelo 4. srpnja u portugalskom Rio Maioru, gdje je U-18 reprezentacija izbornika Hrvoja Koljanina krenula najgore moguće — porazom 12:16 od Crne Gore. Bio je to jedini hrvatski poraz na cijelom prvenstvu. Uslijedile su pobjede protiv Mađarske i Srbije, zatim drama za dramom: Italija je pala u četvrtfinalu, Španjolska u polufinalu tek nakon peteraca (18:17), a u finalu protiv SAD-a Hrvatska je izjednačila 12 sekundi prije kraja i u raspucavanju “gol za gol” slavila tek na osmi udarac, 21:20. Nikola Batoš proglašen je najboljim vratarom prvenstva, a naslov je bio drugo hrvatsko svjetsko zlato u toj kategoriji, prvo nakon 2016. godine.
Manje od dva mjeseca kasnije, 9. kolovoza, red je došao na U-16 reprezentaciju izbornika Brune Sabionija — i to pred domaćom publikom u Zagrebu. Momčad je na pripreme ušla oslabljena virusom, no na turniru se to nije osjetilo ni u jednoj utakmici. Sedam nastupa, sedam pobjeda, bez ijednog poraza, uključujući i finale protiv branitelja naslova Španjolske (10:7), u kojem je Hrvatska nakon zaostatka 6:7 zaredala četiri gola. Deni Sappe, proglašen najkorisnijim igračem prvenstva, time je u istom ljetu osvojio dva svjetska zlata — mjesec i pol ranije bio je dio pobjedničke U-18 momčadi u Portugalu.
Treću medalju donijela je U-20 reprezentacija izbornika Zorana Bajića, i to na možda najzanimljiviji način. Nakon dva poraza u tri utakmice skupine na Europskom prvenstvu u bugarskoj Varni — od Italije i Grčke — činilo se da priča ide u drugom smjeru. No momčad je u nokaut-fazi postala prepoznatljiva, zabivši ukupno 71 gol u četiri utakmice: Francuska (21:8), Srbija (14:13), zatim osvetnički obračun s Italijom (19:11) i na kraju finale protiv Španjolske (17:14). Zanimljivo, vratar Nikola Batoš, junak U-18 zlata, bio je i dio ove momčadi, baš kao i Nardo Skejić, Nardo Dragaš i Filip Rogić, koji su tako u istom ljetu spojili svjetsko i europsko zlato.
Tri medalje same po sebi ne jamče da će svi ti igrači jednog dana nositi seniorsku reprezentaciju — razvoj mladih sportaša rijetko ide ravnom linijom. No koncentracija ovakvih rezultata u tri uzastopne dobne kategorije, u tri različite zemlje, govori nešto o širini koju hrvatski vaterpolo trenutno ima. U Portugalu, Zagrebu i Bugarskoj ovog je ljeta svirala ista himna.
Izvor: Index.hr · Ilustracija: AI (gemini-3.1-flash-lite-image) · nije fotografija događaja