U Istri se prošloga tjedna dogodilo nešto što bi prije samo desetak godina zvučalo nemoguće: vatrogasci su vatru primijetili prije nego što je itko uopće nazvao 193. Zaslugu za to nosi mreža od pedeset novih kamera koje su 25. kolovoza puštene u pogon na 25 lokacija diljem poluotoka, od Barbarige i Vodnjana do Pule i Brijuna. Za mještane to znači da vatrogasci sada znaju za požar prije nego što itko od njih uopće osjeti miris dima.
„Svaki se požar u početku može ugasiti čašom vode, svaka minuta znači puno.”
Ivica Rojnić, glavni zapovjednik JVP Pula
Požari u sredozemnom pojasu znaju iz tinjajuće iskre prerasti u nezaustavljivu buktinju za manje od pola sata, a dosad se prva dojava često čekala baš toliko dugo koliko je vatri trebalo da se proširi. Svaka izgubljena minuta u ranoj fazi požara ima cijenu koja se kasnije mjeri hektarima izgorjele šume i satima rada vatrogasnih ekipa na terenu.
Kamere pokrivaju sada svih 8 nacionalnih parkova i četiri parka prirode, a sedam novih lokacija nalazi se izvan zaštićenih područja. Riječ je o uređajima izrazito velike razlučivosti koji prate radijus od deset kilometara i prepoznaju vatru ili dim, dok u pozadini radi softver koji predviđa smjer i brzinu širenja plamena prema konfiguraciji terena. Ivica Rojnić, glavni zapovjednik JVP Pula, kaže da je svaki požar najlakše ugasiti dok je još malen: „svaki se požar u početku može ugasiti čašom vode, svaka minuta znači puno.”
Slika stiže izravno u Operativno vatrogasno zapovjedništvo u Divuljama, gdje je uklopljena u već postojeći sustav od 280 kamera na 143 lokacije diljem priobalja. Zapovjednici tako po prvi put imaju cjelovit pregled cijele obale u jednoj sobi, umjesto da čekaju telefonske dojave građana koje često kasne ili su netočne. Taj prijelaz s razbacanih dojava na jedinstvenu sliku cijele obale zapovjednici opisuju kao najveću promjenu u radu posljednjih godina.
Oko koje bdije prije dojave
Sustav se već pokazao točnim ondje gdje je najviše trebao. Nekoliko posljednjih požara prije nedavne kiše zapovjedništvo je uočilo s kamera prije nego što je stigla ijedna dojava građana, što je timovima dalo dragocjene minute prednosti prije nego što je vatra stigla zahvatiti veću površinu.
Kamere gledaju, ne gase
Kamere same po sebi ne gase ništa — one skraćuju vrijeme između iskre i intervencije, ali odluku i posao i dalje obavljaju ljudi na terenu. Sustav pokriva priobalje i zaštićena područja, dok velik dio kontinentalne Hrvatske, gdje su požari rjeđi ali ne i nemogući, za sada ostaje bez ovakve mreže.
Za grad Pulu i okolna mjesta to ipak znači miran san malo lakše nego prošlih ljeta. „Važno nam je prvo za ranu detekciju samog događaja, drugo da vidimo koji je intenzitet, povećava li se ili smanjuje”, objašnjava Aljoša Duplić, ravnatelj Zavoda za zaštitu okoliša i prirode. Do idućeg ljeta planira se proširenje mreže i na preostale hrvatske nacionalne parkove.
Izvor: Dnevnik.hr