Rat u Ukrajini ostavio je tisuće ljudi bez ruku ili nogu, a put natrag u svakodnevni život često ovisi o nečemu što zvuči jednostavno, a rijetko je dostupno – kvalitetnoj, dobro prilagođenoj protezi. Zajednička inicijativa organizacije Razom for Ukraine, proizvođača Esper Bionics i ukrajinskih kliničkih partnera pokušava to promijeniti, jedan pacijent po jedan, umjesto da čeka da se cijeli sustav sam popravi.
Program je krenuo s ciljem da u prvih pola godine opskrbi 33 osobe naprednim bioničkim protezama. Taj je cilj premašen prije roka: protezu je dobilo ukupno 48 ljudi, od čega 27 veterana rata i 21 civil ranjen posljedicama rata na druge načine, poput mina na poljima i u naseljima.
„Za mene su proteze napravljene tako da se vraćam natrag u vojsku.“
Kučerenko, korisnik bioničkih ruku iz programa
Svaki pacijent prolazi isti put: procjenu ozljede, izradu proteze prilagođene točno njegovom tijelu i tjedne rehabilitacije prije nego što novu ruku ili nogu počne koristiti u svakodnevnim situacijama, od kuhanja do posla. Taj dio priče rijetko se vidi u brojkama, ali je jednako bitan kao i sama proteza.
Cilj premašen prije roka
Jedan od korisnika programa je Alexis Cholas, koji je desnu ruku izgubio kao dragovoljni bojni sanitet blizu prve crte u istočnoj Ukrajini. Zahvaljujući novoj bioničkoj ruci nastavio je raditi u zdravstvu – danas pomaže drugim osobama s amputacijom da prođu isti put kojim je prošao sam, korak po korak, od prve mjere do prve samostalne kretnje.
Drugi korisnik programa, Kučerenko, dobio je dvije bioničke ruke. Za CNN je rekao: „Za mene su proteze napravljene tako da se vraćam natrag u vojsku.“ Za organizatore je to znak da program ljudima ne vraća samo pokret ruke, nego i osjećaj svrhe koji su imali prije ozljede.
Iza brojke od 48 ljudi stoji dogovoreno partnerstvo kliničara koji procjenjuju svakog pacijenta, tehničara koji protezu prilagođavaju pojedinačnoj ozljedi i rehabilitacijskog tima koji uči pacijenta kako je koristiti u stvarnom životu, a ne samo u ordinaciji za vrijeme pregleda.
Tisuće čekaju istu priliku
Ipak, 48 ljudi tek je dio potrebe koja raste svakim mjesecom rata. Napredne bioničke proteze skupe su za proizvodnju i održavanje, a broj Ukrajinaca kojima nedostaje ud mjeri se u desecima tisuća. Organizatori ne kriju da je ovo tek početak – program je premašio prvi cilj, ali sljedeći je znatno veći, i ovisi o tome hoće li donacije i partnerstva rasti barem jednako brzo kao potreba za njima.
Uz medicinsku stranu priče ide i ona ljudska – svaki novi pacijent u programu prolazi kroz tjedne prilagodbe, učenja i sitnih pobjeda prije nego što proteza počne djelovati kao produžetak tijela, a ne kao strani predmet pričvršćen na njega. Timovi koji rade s njima govore da se najveća promjena ne vidi u pokretu ruke, nego u tome kako pacijent ponovno počinje planirati sutra, a ne samo preživljavati danas.
Za Cholasa i Kučerenka priča je ipak već gotova u onom dijelu koji je najvažniji: izgubili su dio tijela u ratu, ali ne i svoje mjesto u njemu.
Izvor: Razom for Ukraine