U vodama indonezijskog otočja Raja Ampat dogodila se prekretnica kakve u zaštiti morskog svijeta dosad nije bilo: osamdeset i dvije mlade prugaste ajkule, odgojene u zatočeništvu, ispuštene su u zaštićeno more i postale prve ikad uspješno vraćene ajkule na svijetu. Do jučer su te mladunčadi plivale u bazenima daleko od oceana; danas love same, u moru koje im je nekoć bilo posve nedostupno.
„Naša je nova metoda aktivan oporavak vrste, a ne samo zaštita staništa.”
Mark Erdmann, izvršni direktor ReSharka
Prugasta ajkula, poznata i kao indo-pacifička leopard-ajkula, u divljini je postala prava rijetkost jer su je ribari desetljećima prekomjerno lovili zbog peraja. Godine 2019. istraživači su u cijelom Raja Ampatu izbrojali svega dvadesetak odraslih jedinki, dovoljno malo da vrsta u tom dijelu oceana praktički nestane u sljedećih nekoliko desetljeća.
Rješenje je stiglo iz saveza od 60 akvarija u petnaest zemalja koji su se udružili u program ReShark. Sve je počelo kad je izvršni direktor programa Mark Erdmann u akvariju u Singapuru saznao da ajkule u zatočeništvu polažu toliko jaja da ih osoblje jedva stigne zbrinuti — pa su ta jaja, umjesto da propadnu, počela putovati u posebne rasadnike u Indoneziji i Tajlandu. Svaki akvarij u savezu preuzeo je dio posla: jedni su slali jaja, drugi financirali prijevoz, treći educirali lokalne ribare koji su nekoć tu istu vrstu lovili.
Dadilje koje čuvaju mladunčad
Tamo se mladunčad izleže i odrasta pod nadzorom takozvanih „ajkulinih dadilja” — stručnjakinja za uzgoj morskih životinja — dok ne dosegnu metar dužine. Tek tada, satelitski označene, puštaju se u četrdeset šest tisuća četvornih kilometara veliko zaštićeno more oko Raja Ampata, gdje ih znanstvenici prate na svakom koraku.
Dokaz stiže tek za nekoliko godina
Prve satelitske podatke tim već ima i oni ohrabruju: ispuštene ajkule uspješno love hranu i ostaju unutar granica zaštićenog područja, umjesto da odlutaju prema ribarskim mrežama. Erdmann to opisuje jednostavno: „naša je nova metoda aktivan oporavak vrste, a ne samo zaštita staništa.” Pravi test ipak dolazi tek kad mladunčad za pet do dvanaest godina spolno sazrije — jedino će tada svijet saznati hoće li se ajkule u divljini stvarno i razmnožavati.
Rezultate te vrste dokaza ReShark očekuje najranije 2028. godine, a metoda za sada vrijedi samo za ajkule koje polažu jaja — otprilike četrdeset i tri posto svih vrsta. Program uz to radi i s lokalnim ribarima kako bi razumjeli vrijednost vrste koju su prije lovili, jer bez njihove suradnje ni najbolji uzgoj ne bi bio dovoljan.
Ako projekt uspije, mogao bi postati predložak za spašavanje i drugih ugroženih vrsta ajkula diljem svijeta — dokaz da se more, baš kao i kopno, može ponovno naseliti onim što je čovjek gotovo istrijebio.
Izvor: Good News Network