Milijunima godina jedno drevno zvjezdano jato polako se raspada, ostavljajući za sobom tanku, jedva vidljivu vrpcu zvijezda razvučenu kroz svemir. Ta nježna struktura sada astronomima nudi posve nov način da istraže jednu od najvećih zagonetki svemira — nevidljivu tamnu tvar. Riječ je o pojavi koju su znanstvenici desetljećima tražili oko drugih galaksija, a nikad je prije nisu uspjeli jasno uhvatiti.
„Zvijezde u toku putuju gotovo istom putanjom, a ta je putanja oblikovana gravitacijom galaksije.”
Tjitske Starkenburg, Sveučilište Northwestern
Međunarodni tim znanstvenika, uz sudjelovanje astrofizičarke sa Sveučilišta Northwestern, otkrio je prvi takozvani zvjezdani tok ove vrste ikad zabilježen izvan Mliječne staze. Astronomi su odavno pretpostavljali da slični tokovi postoje i oko drugih galaksija, no njihova iznimna slabost svjetlosti dosad ih je činila gotovo nemogućima za otkriti. Tek napredak u obradi arhivskih snimaka omogućio je da se tako slab trag uopće izdvoji od pozadinskog sjaja.
Otkriće je nastalo slučajno, dok je jedan od autora studije pregledavao arhivske snimke Svemirskog teleskopa Hubble iz galaksije udaljene sto petnaest milijuna svjetlosnih godina i primijetio tanki, jedva vidljivi luk nalik zvjezdanom toku. Budući da ta galaksija sadrži razmjerno malo zvijezda, poslužila je kao neobično taman pozadinski prostor na kojem je slabašni trag bilo lakše razaznati.
Kako je objasnila Starkenburg: „zvijezde u toku putuju gotovo istom putanjom, a ta je putanja oblikovana gravitacijom galaksije.” Upravo ta putanja omogućuje znanstvenicima da izračunaju ukupnu masu galaksije: budući da je poznato koliko mase dolazi od vidljivih zvijezda, ostatak mora pripadati tamnoj tvari. Tamna tvar čini otprilike osamdeset i pet posto sve tvari u svemiru, a znanstvenici je ne mogu vidjeti izravno — samo prema njezinu gravitacijskom utjecaju na ono što je vidljivo.
Tim je pokrenuo tisuće računalnih simulacija kako bi pronašao kombinaciju svojstava zvjezdanog jata i raspodjele tamne tvari koja najbolje odgovara promatranom obliku toka. Rezultati potvrđuju da galaksija sadrži velike količine tamne tvari, u skladu s onim što su astronomi i očekivali za ovakav tip galaksije.
Otkriće otvara put istraživanju sličnih tokova oko mnogo drugih galaksija, posebno kad nove svemirske misije poput teleskopa Nancy Grace Roman počnu promatrati stotinu puta veće područje neba nego Hubble. Tanki zvjezdani tokovi mogli bi pritom otkriti i sitne nakupine tamne tvari koje ostavljaju vidljive praznine ili zgusnuća u samom toku.
Za sada je riječ o jednoj jedinoj galaksiji, no tim se nada da će s većim brojem ovakvih otkrića astronomija dobiti posve nov alat za razumijevanje tvari koju ljudsko oko, pa ni najjači teleskopi, nikad neće izravno vidjeti. Svaki novi zvjezdani tok koji se pronađe djeluje kao još jedan otisak prsta nevidljive tvari koja drži galaksije na okupu, a koji se do sada jednostavno nije imao gdje ostaviti.
Izvor: ScienceDaily