Europski dabar nekad je plivao gotovo svakom hrvatskom rijekom, sve dok ga krajem 19. stoljeća lov i uništavanje staništa nisu potpuno istrijebili s ovih prostora. Skoro stoljeće poslije vrsta se vratila, a najnoviji dokaz da joj se dobro piše stiže upravo s Plitvičkih jezera. Rijetko se dogodi da se izumrla vrsta ne samo vrati, nego i sama nastavi širiti bez daljnje pomoći.
Osamdeset pet dabrova iz Bavarske
Povratak je bio organiziran: između travnja 1996. i ožujka 1998., u sklopu projekta “Dabar u Hrvatskoj”, u hrvatske kopnene vode pušteno je 85 dabrova dovezenih iz zdrave bavarske populacije. Cilj je bio vratiti vrstu koja je stoljećima oblikovala vodene tokove diljem zemlje. Dabrovi su poznati kao inženjeri vodenih ekosustava.
Iz te je skupine vrsta krenula sama, bez ikakve daljnje ljudske pomoći. Trebalo joj je više od desetljeća da stigne do Like: u Nacionalnom parku Plitvička jezera prvi je put zabilježena tek 2010., u rijeci Korani. Otad se polako proširila prema jezerima i ostalim vodotocima parka.
Stručna služba parka početkom rujna 2026. provela je sustavno prebrojavanje na dvanaest lokacija diljem područja rasprostranjenosti — od Korane do izvorišta Crne i Bijele rijeke te Rječice. Biolozi su populaciju pratili dvogledom tijekom dvije zore i dva sumraka po lokaciji, a na teže dostupnim mjestima postavili su i fotozamke. Rezultat: park danas nastanjuje oko dvadeset dabrova.
Dabrovi su poznati kao inženjeri vodenih ekosustava.
Njihove brane podižu razinu vode i stvaraju nova, plavljena staništa u kojima se naseljavaju druge vrste — od vodozemaca i riba do ptica močvarica. Bioraznolikost parka tako raste postupno, bez ijednog dodatnog ljudskog zahvata, samo zato što je jedna vrsta dobila drugu priliku.
Slični obrasci bilježe se i drugdje u Europi i Sjevernoj Americi, gdje se dabar sve češće promatra kao saveznik u borbi protiv suše i nestanka staništa, a ne kao smetnja. Hrvatska time nije iznimka, nego dio šireg trenda koji tek počinje mijenjati način na koji upravljamo vodenim tokovima.
Sedrena jezera zasad bez traga
Povratak dabra ipak nosi i pitanja. Vrsta bi mogla negativno utjecati na oligotrofne, hranjivim tvarima siromašne ekosustave kakvi prevladavaju upravo u vodama koje grade poznate sedrene barijere Plitvica. Istraživanje tvrtke Oikon, provedeno 2019.–2022. u suradnji sa stručnom službom parka, za sada nije zabilježilo nikakav utjecaj dabrova na te barijere, no monitoring i dalje traje.
Europski dabar u Hrvatskoj je strogo zaštićena vrsta, uvrštena i u Prilog IV europske Direktive o staništima. Za Plitvice to znači da će netko i dalje redovito brojiti tragove njegovih zuba na obalama — dokaz da priroda, kad joj se pruži prilika, zna sama pronaći put natrag u ravnotežu. Za sada je bilanca jasna: jedna vrsta, malo strpljenja i dvadesetak dabrova dovoljno je da rijeka ponovno počne raditi svoj posao.