Bjesnoća koju prenose psi nekad je redovito ubijala ljude diljem Južne Amerike. Zadnja smrtna žrtva u Čileu zabilježena je davne 1972, više od pola stoljeća bez ijednog slučaja. Svjetska zdravstvena organizacija sada je to i službeno potvrdila: Čile je prva zemlja Južne Amerike koja je eliminirala bjesnoću koju prenose psi kao javnozdravstveni problem.
Time Čile postaje dokaz cijelom kontinentu da je eliminacija moguća i drugdje. Panameriška zdravstvena organizacija, regionalni ogranak WHO-a koji je pratio proces, dugi niz godina bilježila je napredak prije ove konačne potvrde.
Cijepljenje od vrata do vrata
Do tog rezultata nije se došlo preko noći. Desetljećima su vlasti provodile kampanje cijepljenja pasa i mačaka od vrata do vrata, organizirale besplatno masovno cijepljenje i kontrolirale populaciju pasa, uz stalna ulaganja u epidemiološki nadzor i laboratorijske kapacitete. U pograničnim, rizičnijim područjima cijepljenje je bilo preventivno, a ljudi izloženi ugrizu imali su besplatan pristup postekspozicijskoj profilaksi. Cijeli sustav ovisio je o tome da veterinarski i zdravstveni timovi rade zajedno, a ne odvojeno, godinama zaredom, bez preskakanja sezone.
Čileov uspjeh nudi vrijedne pouke zemljama koje rade na okončanju ljudskih smrti od ove bolesti koja se može spriječiti.
Svjetska zdravstvena organizacija ističe da je model ponovljiv — isti pristup, koordinacija općina, veterinarskih timova za zoonoze i same zajednice, već koriste i druge zemlje koje žele postići isto. Put do potvrde trajao je gotovo 50 godina praćenja, prijava i provjera, iz godine u godinu, prije nego što je Čile uopće mogao podnijeti dokaze da bolest doista više ne kruži. To nije samo simbolično priznanje — bolest koja je nekad bila jedan od najsigurnijih načina da čovjek umre nakon ugriza životinje, u Čileu je danas praktički nepostojeća prijetnja za ljude.
Glavni direktor Svjetske zdravstvene organizacije poručio je da Čileov uspjeh nudi vrijedne pouke zemljama koje rade na okončanju ljudskih smrti od ove bolesti koja se može spriječiti. Čileanska ministrica zdravstva dr. May Chomalí dodaje da postignuće ne bi bilo moguće bez zajedničkog rada općina, njihovih timova za zoonoze i zajednica.
Zaštita traži stalnu budnost
Uspjeh ne znači da se nadzor može opustiti. Bjesnoća kod divljih životinja u regiji ostaje zaseban rizik koji ova validacija ne pokriva, a nastavak cijepljenja i nadzora mora se financirati iz godine u godinu — ne kao jednokratna kampanja, nego kao trajna obveza općina i zdravstvenog sustava.
Za zemlju u kojoj je bjesnoća nekad bila stvaran strah, pola stoljeća bez ijedne smrti nije statistika nego dokaz da strpljiv, dosljedan rad na terenu stvarno mijenja ono što je nekad izgledalo neizbježno. Susjedne zemlje regije, gdje bjesnoća kod pasa još uvijek postoji, sada imaju gotov primjer da program koji traje desetljećima nije utopija nego izvediv plan.
Izvor: WHO