Prije nekoliko godina londonska djeca disala su zrak mjerljivo prljaviji od djece u ostatku Engleske, a posljedice su bile i tragične: djevojčica Ella Adoo-Kissi-Debrah umrla je 2013. od astme povezane sa zagađenjem i postala prva osoba u Velikoj Britaniji kojoj je onečišćenje zraka službeno upisano kao uzrok smrti. Njezina majka Rosamund otad se bori za čist zrak u gradu, a njezina je borba dijelom i pripremila teren za mjere koje su uslijedile.
Grad je promijenio pravila
London je 2019. uveo ultra-nisku emisijsku zonu (ULEZ), koja vozilima s visokom razinom emisija naplaćuje ulazak u središte grada. Cilj je bio jednostavan: manje prometnog zagađenja, čišći zrak, zdravija djeca — no do sada je nedostajao čvrst dokaz da politika stvarno mijenja tijela djece koja u tom zraku odrastaju.
Znanstvenici sa Sveučilišta Queen Mary sad su to i izmjerili. Petogodišnja studija pratila je više od 3.400 djece osnovnoškolske dobi u Londonu i usporedila ih s vršnjacima u Lutonu, gradu bez slične zone. Prije uvođenja ULEZ-a londonska su djeca disala više dušikovog dioksida i imala manji plućni kapacitet od djece u Lutonu, unatoč tome što su gradovi inače usporedivi po veličini i prometnoj gustoći.
„Ovo pokazuje da ambiciozna zona čistog zraka može brzo sniziti razine zagađenja i vratiti zaustavljeni rast dječjih pluća.”
prof. Chris Griffiths, Queen Mary University of London
Nakon uvođenja zone, razina dušikovog dioksida u Londonu padala je brže nego u Lutonu, a s njom je rasla i funkcija dječjih pluća. Ključna mjera, FEV1, do kraja je studije izjednačila londonsku i lutonsku djecu — razlika koja je postojala prije ULEZ-a jednostavno je nestala, kao da grada s lošijim zrakom nikad nije ni bilo.
Grad procjenjuje da je broj smrti povezanih sa zagađenjem u tom razdoblju pao za 40 posto. Za Rosamund Adoo-Kissi-Debrah, čija je kći postala simbol cijene zagađenog zraka, taj je pomak bio dovoljan da zonu nazove definitivno vrijednom truda, unatoč svim prigovorima koje je politika godinama trpjela.
Profesor Griffiths kaže da ga je brzina poboljšanja iznenadila — rezultati su stigli mnogo prije nego što je itko u timu očekivao, i to unatoč tome što je zona pokrivala samo dio grada, ne cijeli London.
Prenosivo, ali ne besplatno
Studija uspoređuje samo London i Luton, pa ne dokazuje da bi identičan učinak imala zona u gradu s drukčijim prometom, industrijom ili topografijom. ULEZ je uz to bio politički skup potez — uveden usred prosvjeda vozača i sudskih sporova prije nego što se pokazao učinkovitim, uz troškove provedbe i nadzora koje grad i dalje snosi. Griffiths ipak poručuje da bi ambiciozne zone čistog zraka trebale biti prioritet gradova širom svijeta, ne samo Londona.
Izvor: Positive News