Bjesnoća koju prenose psi gotovo je uvijek smrtonosna čim se pojave prvi simptomi, a Bhutan se s tim problemom borio desetljećima. Svaki ugriz potencijalno zaraženog psa u himalajskoj kraljevini značio je utrku s vremenom — bolest se ne može liječiti, samo spriječiti, i to prije nego što virus stigne do mozga. Diljem svijeta bjesnoća i dalje svake godine ubije desetke tisuća ljudi, uglavnom u Aziji i Africi.
Uobičajen odgovor mnogih zemalja na taj rizik je masovno usmrćivanje pasa lutalica. Bhutanske vlasti tu su opciju svjesno odbile, ocijenivši je i neučinkovitom i neprihvatljivom, pa su umjesto toga krenule graditi sustav koji rješava uzrok, a ne posljedicu.
Bhutan nema nijednu ljudsku smrt od bjesnoće koju prenose psi od lipnja 2023.
Diljem Azije desetine zemalja bore se s istim izazovom, uglavnom bezuspješno — bjesnoća ostaje jedna od rijetkih zaraznih bolesti koju je teško iskorijeniti bez masovnog, koordiniranog ulaganja u veterinarsku i zdravstvenu infrastrukturu.
Umjesto ubijanja pasa, cijepljenje
Zdravstvene i veterinarske vlasti, lokalne uprave, zajednice i dobrovoljci De-suunga godinama su gradili drugačiji sustav: pojačan nadzor bolesti, prošireno masovno cijepljenje pasa, upravljanje njihovom populacijom i brz pristup postekspozicijskoj profilaksi za svakog ugrizenog čovjeka. Svaki od ta četiri elementa nadopunjuje ostale — cijepljenje samo pasa ne pomaže ako ugrizena osoba na vrijeme ne dobije terapiju, i obrnuto.
Rezultat je mjerljiv. Bhutan nema nijednu ljudsku smrt od bjesnoće koju prenose psi od lipnja 2023. Nakon dvofazne revizije — pregleda dokumentacije i terenske misije stručnjaka Svjetske zdravstvene organizacije i Svjetske organizacije za zdravlje životinja, provedene od 17. do 22. kolovoza 2026. — WHO je 4. rujna 2026. službeno potvrdila da je Bhutan eliminirao bjesnoću kao javnozdravstveni problem.
Bhutan je time postao prva zemlja jugoistočne Azije koja je postigla taj status.
Susjedna Indija ostaje endemsko žarište
Model se oslanja na kontinuirano financiranje cijepljenja i praćenja — ako kampanja jednom stane, rizik se vraća. Bhutan je uz to malena zemlja s manje od milijun stanovnika, pa je logistika bila jednostavnija nego što bi bila u gušće naseljenim susjednim državama. Indija, s kojom Bhutan dijeli dugu granicu, i dalje je jedno od najvećih endemskih žarišta bjesnoće na svijetu, što znači da je opasnost od ponovnog unosa virusa preko granice trajna.
Ipak, WHO-ova validacija nije samo simbolična. Ona Bhutanu otvara pristup međunarodnoj podršci za održavanje statusa, a ostalim zemljama regije nudi dokaz da eliminacija bjesnoće od pasa nije rezervirana samo za bogate države sa snažnom veterinarskom infrastrukturom — moguća je i uz strpljiv, dugogodišnji rad na terenu.
Izvor: WHO