Kad se govori o povratku velike divljine u Sjedinjenim Državama, priča obično ide prema zapadu — vukovima u Yellowstoneu, medvjedima u Skalnom gorju. Manje je poznato da su i istočne države, stoljećima krčene, izgrađivane i naseljavane, u posljednjim desetljećima dočekale vlastiti, tiši oporavak divljine.
Prije europskog naseljavanja istočni dio kontinenta obitavali su bizoni, jeleni wapiti, losovi, šumski sobovi, crni medvjedi i čak selice poput putujućih golubova — vrste koje su gotovo posve nestale kad su šume raskrčene, močvare isušene, a divljač neselektivno lovljena. Dio tih gubitaka bio je nepovratan. No dio vrsta uspio se vratiti zahvaljujući doseljavanju, obnovi staništa, ograničenjima lova i dugoročnom upravljanju populacijama.
Deset tisuća jelena tamo gdje ih više nije bilo
Savezna država Kentucky danas ima oko 10.000 jelena wapiti raspoređenih na području od šesnaest okruga — najveće stado te vrste istočno od rijeke Mississippi, izgrađeno gotovo od nule kroz desetljeća doseljavanja životinja i strogog upravljanja lovom. U državi Illinois, na nekadašnjim poljoprivrednim zemljištima parka Nachusa Grasslands, konzervatori su obnovili izvornu prerijsku vegetaciju i u nju vratili bizone. U Novoj Engleskoj obnova šuma pomogla je losovima, medvjedima, kunama zlaticama i vidrama da prošire svoj teritorij daleko izvan onog na koji su bili svedeni prije stotinjak godina.
Povratak koji nosi i nove izazove
Oporavak, međutim, ne dolazi bez posljedica. Jeleni wapiti oštećuju usjeve, brste vegetaciju uz ceste i sudaraju se s vozilima, a prijedlozi da se u istočne šume vrate i pume — za koje stručnjaci procjenjuju da bi ondje danas imale dovoljno hrane i staništa — nailaze na snažan otpor lokalnog stanovništva. Širenje predgrađa, distribucijskih centara i novih cesta i dalje dijeli šumska staništa, pa se sve više ulaže u ekodukte, poput onih koji štite kritično ugrožene crvene vukove u Sjevernoj Karolini.
Priroda se zna vratiti i usred stoljećima mijenjanog krajolika.
Iskustvo istoka Sjedinjenih Država ipak pokazuje da obnova divljine nije rezervirana samo za rijetko naseljene, divlje krajeve zapada. Uz odgovarajuće stanište, stalno financiranje, prihvaćanje javnosti i institucije sposobne upravljati životinjama nakon što im brojnost poraste, priroda se zna vratiti i usred stoljećima mijenjanog krajolika — pod uvjetom da netko unaprijed računa i s troškovima koje takav povratak nosi za poljoprivrednike, vozače i okolne zajednice.
Izvor: Mongabay · Ilustracija: AI (gemini-3.1-flash-lite-image) · nije fotografija događaja